Dobrodošli !
Kada je na jednom od učiteljskih izgnanstava iz Požarevca
krenuo na istok, Đura Jakšić je stihovima omeđio granice opštine Petrovac
na Mlavi:
„Od Velikog sela do samoga Ždrela. . .“
Romantičar delom i srcem, voli lepe reči i kao cveće slaže ih u sliku
na kojoj je više boja nego linija:
„. . . ko da j’ vila neka ćilim razastrela
od zelene trave i svakak’e šare. . .“
Opština Petrovac je druga po veličinu u Braničevskom okrugu. Na 655
kvadratnih kilometara, 34 naselja, a u njima 46.414 stanovnika. U sred
te teritorije, a na 114 km od Beograda naći čete Petrovac. Od kako
je dobio ime nalazi se na Mlavi. Mlava šušti ispod mostova i sašaptava
se sa vrbacima, zelenooka i pitoma, a ime joj opominje jer ume da lomi
i mlavi sve pred sobom. Smutnju i bojazan osetio je i pesnik i u pesmu
preselio.
Putujući kroz Rašanac, Dubočku, Trnovče, Kamenovo, Petrovac, Leskovac,
Malo Laole i Đura je kao svi putnici pre i posle njega ušao u Ludo
Polje, predvorje Homolja, klisure i igralište vetra po kome se i manastir
i predeo imenuju. Ždrelo je selo, ali ono je i ključ Gornjaka i tajna
koja se otkriva. U Ermitažu se čuvaju stranice rukopisnih knjiga sa
imenom Ždrela, a vrednost i brojnost im premašuju manasijske.
Manastir Reškovica sa uzvisine nad selom osmatra sve što se u dolini
Mlave događa i svedoči o Milutinovoj zadužbini, a nešto bliže putu
i manastir Svete Trojice. Na desnoj obali Mlave, u samoj klisuri, nalazi
se manastir Blagoveštenje, koji je bio sedište prepisivačke škole do
Velike seobe Srba. Na vrhovima se nalaze ostaci utvrđenja, vojnih i
crkvenih, a jedno od njih se naziva Mitropolija. Gornjak je zadužbina
Kneza Lazara iz vremena kada je pobeđivao Turke na bojnom polju i zadužbinama
Bogu zahvaljivao. I odatle počinje žagubička opština.
Na osnovu nekih ranijih arheoloških istraživanja tvrdilo se da je u
Ludom polju bilo odmaralište isluženih rimskih legionara. Danas, kada
termomineralna voda teče u sred ove doline, to ima sasvim čvrste dokaze
i nijedan razlog da se sada ne izgradi i odmaralište i lečilište u
kome bi svi mogli uživati. Lekovitost vode potvrdili su stručnjaci.
Ostaci VIA MILITARIS (rimskog vojničkog puta) kojim su prošle Trajanove
legije nalaze se u ovim naseljima, a arheološka nalazište Belovode
nalazi se na tromeđi sela: Veliko Laole, Krvije i Tabanovac i svojim
nalazima dokazuje da je prerada metala, najpre bakra ovde bila veština
u VI veku pre naše ere. Oni koji se odmaraju i leče mogu da uživaju
i u hrani kojom se zaista ovaj kraj Srbije može pohvaliti.
Još je knez Miloš rekao da Srbija neće biti gladna ako u Stigu rodi,
a rađa sve što se u zemlju poseje. Žito i kukuruz melju savremeni mlinovi,
ali su u selu Bistrici na istoimenoj reci sačuvane vodenice koje melju
žita, i valjavice koje valjaju sukno, čak i beleže „na raboš“. Ima
ih 12, rade kao nekad. Na bačijama ili salašima pravi se sir kakvog
u drugim krajevima nema, jer ovde niko ne skida kajmak. Isti takav
posluživan je na carskoj trpezi Viminaciuma. Selo Melnica je ime dobilo
zbog velikog broja vodenica kojih više nema. Ispod
njega su značajna ležišta uglja, a ako se krene naviše stiže se u Vitovnicu.
To ime nosi reka, selo i manastir. U selu je rođen, u manastiru živeo
i u njemu svet promenio otac Tadej, monah koji je podvižništvom, prozorljivošću
i čudesnim izlečenjima daleko prevazišao granice o kojima govorimo.
Manastir je iz III veka o čemu svedoci dvojezični kameni natpis majstora
Jermena koji su ga gradili o trošku ktitora Lada. Iznad sela,na hladnoj
i brzoj Vitovnici nalazi se ribnjak pastrmki, a ko ne mari za ribu,
zna da je homoljska jagnjetina na daleko čuvena. Za najizbirljivije,
divljač se lovi u celom kraju. Srne, divlje svinje, zečeve, fazane,
jarebice, prepelice, divlje patke i šumske šljuke love lovci iz tri
lovišta (Krilaš, Trest i Vitovnica).
Bogatstvo voda biće pravo blago u vremenu koje dolazi ako se njegova
čistoća očuva. Tri akumulacije: Ždrelo, Busur i Korenica čuvaju rezervu
vode, ali predstavljaju i odlična mesta za ribolovce i plivače. Panarija
je voda i deo legende o Stigu, pećinski izvor nad Ćovdinom smatra se
lekovitim, kao i tri izvora „’ladnih voda“.
Radnici koji su 70-ih godina otišli na „privremeni rad“ u inostranstvo
još žive u zapadnoj Evropi, ali su izgradili kuće koje su u svemu dostigle
to inostranstvo. I to je preduslov da se onaj ko odmor provodi u našem
kraju vrati svojoj kući zadovoljan i opet nam dođe.
Tekst: Jadranka Cvetković
Fotografija: Stanko Kostić - www.skostic.com




